2025. IHF Svjetsko prvenstvo za muškarce završilo je prije tjedan dana, a Danska je osigurala svoj četvrti uzastopni naslov, što je učinak bez presedana na natjecanju. Ali sa 108 utakmica odigranih u Hrvatskoj, Danskoj i Norveškoj, IHF Svjetsko prvenstvo za muškarce nije samo finale ili rukomet. Također je riječ o fair playu, duhu natjecanja i uspomenama koje ćemo nositi u budućnosti.
Koji su bili kultni trenuci Hrvatska/Danska/Norveška 2025.? Što nam se najviše svidjelo u natjecanju? Krenimo na kratko putovanje stazom sjećanja na prošli mjesec kako bismo vidjeli koji su točno bili vrhunski trenuci u natjecanju.
Perez de Vargas odiše fair playom protiv Švedske
40 minuta nakon sudara između Španjolske i Švedske, posljednje utakmice skupine F u pretkolu Svjetskog IHF muškog prvenstva 2025., dosuđen je penal za Švedsku, nakon što je španjolski lijevi bek Dani Dujshebaev faulirao švedskog desnog krila Sebastiana Karlssona.
Švedsko lijevo krilo Hampus Wanne uskočio je u izvođenje penala i suočio se s poznatim protivnikom, suigračem iz FC Barcelone Gonzalom Perezom de Vargasom, koji je zamijenio Sergeya Hernandeza između stativa Španjolske.
Wanne i Perez de Vargas zajedno su nastupali za španjolsku moćnu momčad posljednje tri sezone, jednom su osvojili EHF Ligu prvaka, dvaput ligaški kup, dva puta španjolski Superkup, a također su igrali u IHF muškom klupskom prvenstvu 2023. i 2024.
Njih su se dvojica dobro poznavali, s vjerojatno nebrojenim penalima koje je Wanne izveo na treninzima protiv Pereza de Vargasa. I sasvim sigurno, španjolski je vratar prilično dobro poznavao lijevo krilo Švedske, što je dokazao obranivši jedanaesterac.
Bilo je 20:14 za Švedsku, a pogodak bi doveo do sedam golova prednosti za skandinavsku momčad koja je bježala do pobjede i ključna dva boda za prolaz u glavni krug.
Ali kada je Wanne promašio jedanaesterac, lopta je pogodila glavu Pereza de Vargasa, odletjevši mu iz ruke. Kako je mađarski sudac Adam Biro vidio kako lopta udara u glavu španjolskog vratara, zaustavio je vrijeme i dodijelio crveni karton za Wannea, jedanaesterac prema Pravilima igre za izravan udarac u glavu vratara iz jedanaesterca.
Ipak, Perez de Vargas je otišao direktno do suca i dokazao da je fair-play jači od bilo kakve osobne ambicije ili rezultata utakmice, istaknuvši da je Wanne prvo udario u ruku, a zatim u glavu, zbog čega je sudac poništio crveni karton.
Trenutak je pogledan više od 5 milijuna puta na Instagramu, 3 milijuna puta na Facebooku i skupio je 2,1 milijun pregleda na TikToku, čime je pokrivenost i doseg bio intenzivan.
Gidsel blista kao MVP
Mathias Gidsel bio je All-Star igrač u Egiptu 2021., osvojivši svoj prvi naslov svjetskog prvaka. Zatim je uslijedio naslov MVP-a na Olimpijskim igrama u Tokiju 2020. Nakon All-Star desnog beka na EHF EURU 2022. uslijedila je titula MVP-a na IHF Svjetskom prvenstvu za muškarce 2023., gdje je također bio najbolji strijelac.
Godine 2024. nastavio je svoj niz te je proglašen All-Star desnim bekom EHF EURA. A onda je osigurao titulu MVP-a, najboljeg strijelca i zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Parizu 2024. godine.
A sada je osvojio naslov MVP-a i najboljeg strijelca u uzastopnim izdanjima IHF Svjetskog prvenstva za muškarce, budući da je danski desni bek pružio fantastičnu izvedbu, sa 74 gola na Hrvatska/Danska/Norveška 2025.
Samo su četiri igrača postigla više golova u jednom izdanju svjetskog rukometnog natjecanja od Gidsela, s Kirilom Lazarovom koji je postigao 92 gola 2009., Kyungshinom Yoonom koji je postigao 82 gola 1995., a Wissem Hmam i Eduard Koskharov koji su 2005. postigli 81 odnosno 80 golova pored protivničkih vratara.
Ovo je doista Gidselov svijet trenutno u rukometu i mi živimo u njemu, jer je neposredno nakon IHF Svjetskog prvenstva za muškarce 2025. danska zvijezda stavila pero na papir za produljenje s Fuchse Berlinom do 2029.
Ugodna mirovina za Duvnjaka
Posljednji trenuci Domagoja Duvnjaka u dresu Hrvatske na IHF Svjetskom prvenstvu za muškarce bili su uistinu posebni. Sa svojom momčadi koja je izgubila sedam golova u finalu protiv Danske i liječeći ozljedu koja ga je držala u tajnosti veći dio natjecanja, Duvnjak je pozvan da zabije posljednjim udarcem na utakmici.
Tada su ga tješili danski igrači, ali Hrvatsku će napustiti uzdignute glave kao igrač s najvećim brojem utakmica i postignutim golovima. Ali ono najvažnije? Još jedna medalja u zbirci njegove ekipe.
Svoju treću medalju na IHF Svjetskom prvenstvu za muškarce, nakon srebra 2009. i bronce 2013., Duvnjak je osigurao na svom 10. izdanju najvećeg svjetskog rukometnog natjecanja. Ima i broncu na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. te još pet medalja na EHF EURU. Nažalost, titula je izmakla jednom od velikana ovog sporta svih vremena, ali njegov oproštaj je svakako bio poseban.
Velika rukometna fešta u tri države
Bilo je 19 utakmica s preko 10.000 gledatelja na ovom izdanju IHF Svjetskog prvenstva za muškarce, prvom organiziranom u tri različite zemlje, budući da su tri dvorane s tim kapacitetom – Unity Arena u Baerumu, Arena Zagreb i Jyske Bank Boxen u Herningu – pružile nevjerojatan ambijent za rukomet i za gledatelje da uživaju u utakmicama, ali i da sudjeluju u zabavnim aktivnostima.
Popunjenost Arene Zagreb za gotovo sve hrvatske utakmice bila je veliki razlog uspjeha momčadi Dagura Sigurdssona, jer je postala vulkan za ključne utakmice protiv Slovenije, Islanda, Mađarske ili Francuske. Tisuće hrvatskih navijača također su doputovale u Oslo kako bi vidjeli finale, stvarajući istu atmosferu kao u Zagrebu.
U Jyske Bank Boxenu, mjestu koje je danas poznato po atmosferi, Danska je dobila svojih prvih šest utakmica u moru crvenih dresova na tribinama. Proradila je i tradicionalna navijačka zona, s posebnim muzejom rukometa koji je otvoren za sve kako bi saznali više o povijesti sporta kako u Danskoj, tako iu svijetu.
Na Unity Areni u Baerumu, stadionu posebno modificiranom za ovaj događaj, navijači su se također okupili kako bi vidjeli kako igra Norveška, ali nakon što je skandinavska strana eliminirana, brojke su i dalje bile visoke, uz sjajnu posjećenost posljednjeg dana. Postignut je i novi rekord posjećenosti utakmica norveške reprezentacije na domaćem terenu, kada je susret protiv Portugala došlo pogledati 11.345 gledatelja.
Portugal, kraljevi budućnosti?
Portugal je također jedna od inspirativnih priča na ovom izdanju IHF Svjetskog prvenstva za muškarce. Predvođen “Najboljim mladim igračem predstavljenim od strane Lidla”, Franciscom Costom, koji je sa samo 19 godina bio drugi najbolji strijelac natjecanja, Portugal je osigurao svoj prvi nastup u polufinalu IHF Svjetskog prvenstva za muškarce, ali nije uspio osigurati medalju nakon što je u posljednja dva susreta doživio dva poraza od Danske i Francuske.
Costa je bio ništa manje od izvanrednog na IHF Svjetskom prvenstvu za muškarce 2025., postigavši 54 od 301 gola Portugala, s 54 pogotka na postolju najboljih strijelaca, izjednačen s Dikom Memom na drugom mjestu. Također je pretvorio 69% svojih šuteva i ima 22 asistencije, izravno sudjelujući u 77 golova svoje momčadi.
Budućnost izgleda svijetla za Portugal, koji ima sjajnu, mladu momčad, momčad koja će se u budućnosti vjerojatno boriti za prva mjesta na velikim međunarodnim natjecanjima, pod uvjetom da donesu istu energiju, kvalitetu i duh, što im je pomoglo da osiguraju pobjede protiv Norveške i Španjolske, kao i pobjedu u produžecima protiv Njemačke u četvrtfinalu, jednu od najboljih utakmica cijelog natjecanja.
Fantastična izvedba Brazila podiže ljestvicu
Prvi put od 1999. godine, dvije neeuropske momčadi s različitih hemisfera zemaljske kugle dospjele su do četvrtfinala natjecanja, budući da su Egipat i Brazil obilježili četvrti put da su u vodećem svjetskom rukometnom natjecanju dvije neeuropske strane bile među osam najboljih.
Dok je Egipat završio peti i uvijek bio jedna od vodećih svjetskih rukometa, Brazil je osigurao svoj najbolji plasman u natjecanju, nakon pobjede protiv Norveške, Švedske i Španjolske, tri najkonzistentnije europske momčadi u muškom rukometu posljednjih desetljeća.
Južnoamerička momčad imala je fantastičnu mješavinu mladosti i iskustva, nošena izvrsnom igrom vratara Rangela Da Rosa, kao i sadašnjosti i budućnosti njihove zadnje linije, Haniela Langara i Bryana Monte da Silve.
